prolog

Prolog: Frizerka iz Münchena
München je tog jutra udahnuo dah tradicije i urbanog života, ali skriveno u maloj sporednoj ulici u Münchenu nalazilo se mjesto koje je živjelo u potpunosti po vlastitim pravilima. Ovdje, u studiju koji je više ličio na umjetničku galeriju nego na frizerski salon, Laura je radila. Nije bila obična frizerka; bila je umjetnica čiji kistovi i platna nisu bili boje i tkanine, već makaze, češljevi i životi njenih klijenata.

Laura je imala dar: Sa svakim rezom i svakom vlasi, čitala je nevidljive priče koje su njeni klijenti nosili. Njene ruke su plesale s preciznošću koja je govorila o dubokom poštovanju prema pojedincu. A na kraju svake transformacije, kada bi kosa savršeno pala i samopouzdanje bi se ponovo probudilo, njena omiljena navika bila je izgovoriti riječi koje su postale njen zaštitni znak: "Hvala vam, dragi moji."

To je bilo više od pukog pozdrava; to je bila filozofija. Svako ko je sjeo u njenu stolicu nije bio samo kupac, već voljena osoba, "dušo", kojem je poklonila ne samo novu frizuru, već i osmijeh i dio sebe. Ovo je priča o Lauri, rođenoj Minhenčanki koja uljepšava svoj grad bojom kose i toplinom.

Hvala vam, dragi moji!

S ljubavlju, Laura

* ...
********
********
********
********
********
********
********
******
******
******
******
******
********
********
********
********
********
********